ČAKOVEC-ŠENKOVEC-SIGET

Zrinska garda Čakovec organizirala je u utorak, 7. rujna 2021., prigodnu spomen proslavu povodom 455. obljetnice junačke pogibije Nikole Šubića Zrinskog i njegovih vojnika – Sigetske bitke, a u spomen na 7. 9. 1566. kada su preminuli u proboju iz mađarske utvrde Siget. Suorganizatori proslave bili su Međimurska županija, Grad Čakovec, Općina Šenkovec, Matica hrvatska Ogranak Čakovec, Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" Zmajski stol Čakovec, Muzej Međimurja Čakovec te Župa svete Jelene Križarice Šenkovec.

Program je započeo u Čakovcu gdje su izaslanstva Zrinske garde sa predsjednikom Đurom Belom, uz izaslanstva Matice i Družbe, te gradonačelnik Sigeta dr. Vass Peter položila  vijence kod spomenika Nikoli Šubiću Zrinskom u Perivoju Zrinskih, koji je inače i postavila Zrinska garda.

Program je nastavljen u Šenkovcu kod Mauzoleja obitelji Zrinski uz ostatke nekadašnjeg pavlinskog samostana svete Jelene. Najprije je predan prijavak izaslaniku predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića brigadiru Marijanu Kretiću, načelniku Katedre kopnenih akcija pri Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“ Zagreb.

Proslavi su nazočili još i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Preloga Ljubomir Kolarek, izaslanica ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek pročelnica Konzervatorskog odjela u Varaždinu Vesna Pascuttini-Juraga, državni tajnik Ministarstva prostornog uređenja, garditeljstva i državne imovine Goran Gotal, izaslanik veleposlanika Mađarske, Nj.E. gosp. Csaba Demcsáka -  Károly Boczka savjetnik Veleposlanstva Mađarske u Republici Hrvatskoj, župan Međimurske županije Matija Posavec, predsjednik Skupštine Međimurske županije Dragutin Glavina, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, načelnik Općine Šenkovec Robert Meglić i predsjednica Općinskog vijeća Ruža Sermek, izaslanik predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Dragutin Feletar, Petar Feletar Meštar zmajskih stolova, Zmaj od Novog Zrina kao osobni izaslanik Velikog meštra Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ Mislava Grgića, gardisti i rukovodstvo Zrinske garde Čakovec na čelu sa predsjednikom Đurom Belom, počasnim predsjednikom Alojzijem Sobočancem, dopredsjednikom Josipom Zorčecom, nadzapovjednikom Alojzijem Šestanom i zapovjednikom Davorom Bratkovićem, članovi Družbe "Braća Hrvatskog Zmaja" Zmajski stol Čakovec sa pročelnikom Ivicom Zanjkom, članovi Matice hrvatske Ogranak Čakovec sa predsjednikom Ivanom Pranjićem,  ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec Maša Hrustek Sobočan, župnik župe svete Jelene Križarice Šenkovec vlč. Antun Štefan, te podupiratelji proslave, poštovatelji obitelji Zrinski i mještani Šenkovca.  

Polaganjem vijenaca i svijeća uz zvuke trube podno prigodne spomen-ploče postavljene na pročelju kapele uz Mauzolej obitelji Zrinski u kojem je bila pokopana glava Nikole Šubića Zrinskog odana je počast "hrvatskom Leonidi", a položili su ih izaslanik predsjednika Republike Hrvatske brigadir Marijan Kretić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora zastupnik Ljubomir Kolarek, državni tajnik Goran Gotal, savjetnik Veleposlanstva Mađarske Karoly Boczka, izaslanstvo Međimurske županije na čelu sa županom Matijom Posavcem, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, gradonačelnik Sigeta dr. Vass Peter, rukovodstvo Općine Šenkovec, a zajednički vijenac položila su izaslanstva Zrinske garde Čakovec, Matice hrvatske Ogranak Čakovec te Zmajskog stola Čakovec.

Nazočnima su se potom prigodnim riječima obratili Robert Meglić, načelnik Općine Šenkovec, u ime udruga organizatora govorio je Ivica Zanjko, pročelnik Zmajskog stola Čakovec, župan Matija Posavec, Petar Feletar izaslanik Družbinog Velikog meštra te zaključno izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora zastupnik i gradonačelnik Grada Preloga Ljubomir Kolarek.

Na svečanosti su nastupile članice Ženske vokalne skupine Pučpuljike, a završena je počasnim pozdravom Zrinske garde "Navik on živi ki zgine pošteno" i pucnjem iz gardijskog topa.

Zatim su na Trgu svete Jelene kod župne crkve položene svijeće kod spomenika Nikoli Zrinskom Sigetskom, koji je Zrinska garda postavila prije pet godina u prigodi 450. obljetnice Sigetske bitke.

U župnoj crkvi svete Jelene Križarice misno slavlje potom je predslavio novi domaći župnik Antun Štefan.

 

SIGET

Izaslanstvo rukovodstva Zrinske garde Čakovec na čelu sa predsjednikom Đurom Belom uz pripadnike Zrinske garde sa zapovjednikom Davorom Bratkovićem sudjelovali su u nedjelju 12. rujna 2021. i na međudržavnoj proslavi u mađarskom Sigetu na poziv tamošnjeg gradonačelnika.

Svečanost je započela komemoracijom i polaganjem vijenaca u Parku mađarsko-turskog prijateljstva gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće, zatim postrojavanjem i prijavkom gradonačelniku dr. Vass Peteru u samoj sigetskoj utvrdi, te programom na trgu kod Kulturnog centra Vigado uz spomenik Nikoli Zrinskom Sigetskom koji je postavila Zrinska garda u zajedništvu sa Gradom Sigetom i ondašnjim gradonačelnikom gardinim počasnim članom Jozsefom Paizsom. Ovdje su također položeni vijenci i zapaljene svijeće.

  • sigetska_1
  • sigetska_2
  • sigetska_3
  • sigetska_4

U nastavku donosimo izlaganje člana Zrinske garde i izaslanika Velikog meštra Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ Petra Feletara koje je izazvalo posebnu pažnju okupljenih na svečanosti svojim sadržajem i iznesenim podacima.

Petar Feletar, Meštar zmajskih stolova, Zmaj od Novog Zrina

Ispred VM DBHZ

7.9.2021. / 455. obljetnica / Nikola Šubić Zrinski

Nikola IV. Šubić Zrinski, obućen u svečanu odoru, 7. rujna 1566. pozove svoje suborce, posljednje branitelje utvrde Siget, te im reče:

„Moja bratjo i vitezi! Hodimo van iz toga grada u veliki grad i ondi se pobimo na lice z našimi neprijatelji i ondi pomrimo da nam bude po naši smrti dobar i pošten glas. Ki umre, 'oće z Bogom biti, a ki ostane, 'oće vazdar dobar glas imati. Zato ću ja biti prvi i ja 'oću najprvo pred vami pojti. Ča ja budem činil, to činite i vi. Vjerujte mi, moja bratjo i vitezi, da vas do smrti nigdar neću ostaviti!“ - Tako je prije 455 godina herojski završila slavna Sigetska bitka. Hrabrosti i odanosti Nikole Zrinskog i njegovih hrvatskih i mađarskih suboraca divila se cijela Europa. Nikola je još jednom ponio i učvrstio slavu i veličinu hrvatske velikaške obitelji Zrinski. Zrinski su u dugom razdoblju kasnoga srednjega vijeka i početkom novoga, igrali ključnu ulogu u povijesti hrvatskoga naroda. Najprije kao župani i knezovi Bribirski (od kraja 11. stoljeća do 1347.), a potom sve do zatora ove slavne loze krajem 17. stoljeća, kao knezovi i banovi Zrinski. Životopis Zrinskih je i vjerno zrcalo sveukupne napaćene povijesti Hrvata.

            Presudan korak za velikašku obitelj Zrinski učinio je Nikola IV. Šubić Zrinski 1546. godine kada je zadobio Međimurje i druge posjede u Hrvatskoj i Ugarskoj, te sagradivši velebnu utvrdu i bansku palaču premjestio sjedište u Čakovec. Tako je, uz njegove praunuke, Nikolu VII. Čakovečkog i Petra IV., upravo Nikola IV. u povijesti obitelji Zrinski, ali i u povijesti Hrvata od 15. do 17. stoljeća, zauzeo najvažnije i najslavnije mjesto.

Nikola IV. Šubić Zrinski rođen je u Zrinu (na Zrinjskoj gori) 1508. godine. Njegov otac Nikola III. odgojio ga je ponajprije kao vojnika i viteza, ali i kao sposobnog voditelja vlastelinstva, te prosvjetitelja puka. Nikola IV. bio je i jedan od najvećih vojnih stratega svoga vremena u Europi, a bio je i veliki diplomata i političar. Porazom kršćanske vojske od Osmanlija pod Mohačom 1526., propalo je staro Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo, pa su počeli krvavi sukobi u borbi za mađarsku i hrvatsku krunu. Nikola IV. stao je na stranu Ferdinanda I. Habsburškog, koji je na kraju pobijedio pristaše drugog pretendenta, Ivana Zapolje. Ferdinand I. ostao je dužan Nikoli IV., u vojnom ali i u financijskom smislu. Zato Nikola IV. dobiva i kupuje brojna imanja u Hrvatskoj i Ugarskoj, među kojima 1546. i cijelo Međimurje (s trgovištima Čakovec, Prelog i Legrad). Tu odmah proširuje i gradi velebne utvrde u Čakovcu i Legradu. Par godina ranije, 1543., ženi se za Katarinu Frankopan, te tako spaja dvije najmoćnije hrvatske velikaške obitelji. Tako je nastalo najveće vlastelinstvo u feudalnoj povijesti Hrvatske, koje se protezalo zapadnomn stranom zemlje od mađarskih posjeda na sjeveru, preko Međimurja i Ozlja do hrvatskih posjeda u Vinodolu, Pounju i Gorskom Kotaru. Golema ekonomska moć Zrinsko-Frankopanskog vlastelinstva očitovala se i u kovnici vlastitoga novca, te primjerno organiziranoj agrarnoj proizvodnji, obrtu i prijevozu.

Nikola IV. sa ženom Katarinom Frankopankom imao je najbrojniju obitelj u povijesti Zrinskih i Frankopana. S Katarinom imao je13-tero djece. Samo godinu dana nakon rođenja zadnjega sina, Nikola IV. herojski je poginuo pod Sigetom. Brojne rodbinske veze djece Nikole IV., uvelike su ojačale posjede Zrinskih, ali i njihov utjecaj i moć.

Renesansna utvrda Siget je bila ključ obrane ugarskih prostora zapadno od Dunava, pa su je Osmanlije više pute opsjedali. Najžešće borbe vodile su se 1555. i 1556. godine, a tvrđava Siget tada je bila pravo čudo renesanse vojne izgradnje. Od 1561. se u takvu utvrdu kao kapetan smjestio Nikola IV. Šubić Zrinski, a u doba glavnih borbi 1566. Siget je obranilo oko 2500 boraca, mahom Hrvata.

Godine 1566. slavni osmanski osvajač, sultan Sulejman Veličanstveni iako u poznim godinama, naumio je još jednom poći na Beč i konačno ga pokoriti. Za taj pohod bilo je skupljeno nešto više od 100.000 dobro uvježbanih ratnika. Na putu toj golemoj sili našla se utvrda u Sigetu, koju sultan nije želio zaobići, jer se silno želio osvetiti Nikoli IV. i za ranije poraze njegove vojske. U testamentu Nikole IV., koji se čuva u sigetvarskom muzeju, piše da je «Siget jaka utvrda kako kršćanstva, tako i carske i kraljevske vlasti, pa se mora pod svaku cijenu braniti». Unatoč tomu što su Osmanlije stigli s 300 topova, a branitelji su ih imali 54 i što je na svakoga kršćanskoga viteza dolazilo po 40 janjičara! Krvava obrana Sigeta trajala je više od mjesec dana – u punoj mjeri započela je 5. kolovoza, a tragično je završila 7. rujna 1566. godine. Uvidjevši da nikako neće moći obraniti Siget, a obećana pomoć nikako nije stizala, Nikola IV. Šubić Zrinski odluči sa šačicom preostalih branitelja provaliti iz unutarnje utvrde i u otvorenom boju hrabro izginuti. Od hrabrih branitelja gotovo nitko nije preživio (tek nekoliko vitezova, među kojima kasniji hrvatski ban Alapić, komornik Črnko i drugi). Povjesničari bilježe da su Osmanlije pod Sigetom ostavili gotovo 20.000 mrtvih!

Osmanske čete, oslabljene pod Sigetom, ipak nisu uspjele osvojiti Beč. Sultan Sulejman Veličanstveni je tri dana prije pobjede umro u svojem čadoru pod Sigetom a vojsku je dalje vodio slavni veliki vezir Mehmed paša Sokolović. Znameniti Richelieu, ministar-predsjednik na dvoru tadašnjeg francuskog cara Luja XIII., o sigetskoj bitci kratko je zapisao: «Bilo je potrebno da se dogodi čudo kako bi se Habsburška carevina održala. To se čudo dogodilo kod Sigeta!»

Iako je ishod bio vojni poraz, moralna pobjeda branitelja postala je svojevrstan model samožrtvovanja za domovinu, a Zrinski postao i nacionalni simbol borbe za slobodu koja nam je, ovako čista i junačka, i dalje vječna inspiracija.