Zahvaljujući čakovečkom ogranku Matice hrvatske i njezinom dugogodišnjem predsjedniku dr. Zvonimiru Bartoliću duh Zrinskih preživio je i u Međimurju, odnosno Čakovcu. No, željelo se nešto više, jače, snažnije i upečatljivije.
Upravo je Matičin čakovečki ogranak u drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća organizirao pohod obilježavanju Sigetske bitke u mađarskom gradiću Sigetu. Oni koji su išli tamo imali su što vidjeti i doživjeti, a bili su ujedno potišteni i posramljeni. Višednevnim svečanostima naši susjedi Mađari slavili su proboj Nikole Zrinskog iz njihove utvrde. Oni toliko cijene Nikolu Zrinskog da ga smatraju jednim od svojih najvećih mađarskih pisaca 17. stoljeća jer je značajna djela pisao na njihovom jeziku. Srećom da je sam ban Nikola Zrinski zapisao kako je svjestan da je Hrvat i da je Zrinski jer bi ga do kraja pomađarili. Središnjeg dana svečanosti polažu se vijenci u Parku Tursko-mađarskoga prijateljstva gdje su Turci postavili ogromne biste Nikole Zrinskog i Sulejmana Veličanstvenog, a topovske salve svakog sata najavljuju večernji program na satu povijesti na otvorenom u ostacima njihove utvrde gdje se okupi desetak tisuća građana, među kojima i učenici završnih razreda osnovnih i srednjih škola, pripadnici vojske, policije i drugi. Svečanost završava velikim vatrometom.

Što smo imali mi? Mi smo u Čakovcu imali Zrinske 125 godina. Iza njih ostala nam je velika utvrda s velebnom palačom. U Donjoj Dubravi u Međimurju Zrinski su izgradili velebnu utvrdu Novi Zrin koja je razorena, u Nedelišću je u doba Zrinskih djelovala jedna od prvih hrvatskih tiskara u kojoj je tiskan Pergošićev Decretum tripartitum, a tu su i ostaci Pavlinskog samostana u Šenkovcu u čijem su svetištu ostaci grobnice Zrinskih u kojoj je bila pohranjena i glava Nikole Zrinskog Sigetskog. Povrh svega, od 1993. godine kao Dan Međimurske županije obilježava se 30. travanj, nadnevak kada su odrubljene glave Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu, a i najviše županijsko priznanje zove se nagrada Zrinski.

To smo imali ali smo premalo to koristili. Sve to bili su poticaji da je nekolicina članova Matice pokrenula inicijativu da se učini ozbiljan zaokret u odnosu prema Zrinskima, koju su mnogi zdušno podržali.

Nakon višemjesečnih priprema, 30. travnja 2001. godine, osnovana je Udruga građana "Zrinska garda Čakovec" s ciljem zaštite i promocije povijesne, kulturne i vojničke ostavštine obitelji Zrinski, promocije Međimurja kao županije i Čakovca kao grada Zrinskih te promocije hrvatske povijesti i kulture u inozemstvu. Udruga je za geslo i pozdrav uzela riječi iz pjesme Frana Krste Frankopana NAVIK ON ŽIVI - KI ZGINE POŠTENO. Aktivan član i idući predsjednik Mihael Štebih, inače poznati akademski kipar, izradio je rješenja za obilježja Udruge - grb, pečat, zastavu i lente. Za prvog predsjednika Udruge izabran je Zlatko Bacinger, ondašnji potpredsjednik čakovečkog ogranka Matice hrvatske, koji je kao jedan od osnivača Udruge uz potporu rukovodstva Matice i zahvaljujući suradnicima, a prije svega poznavanju povijesti Zrinskih, iskustvu i poznanstvima prof. dr. sc. Zvonimira Bartolića, kao i povjerenju podupiratelja čitavog projekta, dao velik doprinos u osnivanju i u prvim godinama djelovanja udruge.

Da bi se jače i vjerodostojnije promovirala vojnička ostavština Zrinskih, na osnivačkoj Skupštini odlučeno je da se u sklopu Udruge ustroji povijesna postrojba Zrinska garda Čakovec, koja će djelovati kao njezin sastavni dio.

Članom Udruge kao redoviti ili podupirajući član, može postati svaki punoljetni, pošteni i moralni hrvatski državljanin, a pripadnikom povijesne postrojbe mladići u dobi od 18 do 35 godina visine od 180 cm na više. Oni se u članstvo primaju po posebnom obredu kada se na prigodnoj svečanosti polaže prisega.

Zatim je angažirana poznata kostimografkinja HNK-a Ika Škomrlj koja je s kolegicom Dijanom Bourek na temelju povijesnih spisa oblikovala odoru sličnu onima kakve su nosili Zrinski. U inozemstvu su nabavljeni potrebni materijali te je najprije sašivena ogledna odora da bi se zatim uz određene preinake i prilagodbu dalo sašiti 20 gardijskih višedijelnih odora s kapama, čizmama, sabljama i rukavicama. Za ilustraciju jedna odora ima 89 olovnih gumbi i 97 ukrasnih dijelova - šlisa, pa tako svaka odora teži oko 25 kg.

Najprije je zamišljeno da odore financiraju Međimurska županija i svi međimurski gradovi i općine, ali to nije od svih prihvaćeno. Zbog toga smo se obratili našim gospodarstvenicima, i to najprije g. Alojziju Šestanu, kojem je kasnije povjerena dužnost nadzapovjednika počasne postrojbe, te gđi Bernardi Cecelja, koja je postala kuma zastave. Oni ne samo da su dali osobne donacije, nego su nam otvorili vrata prema drugim donatorima i još su uvijek oni koji sa srcem pomažu i djeluju u Udruzi. Uz njih zlatni donator još je g. Stjepan Hrešč, imamo 18 srebrnih donatora te pedesetak brončanih donatora. Uz Međimursku županiju to su još pojedini međimurski gradovi i općine, Matica hrvatska ogranak Čakovec, Družba "Braća hrvatskoga zmaja" Zmajski stol Čakovec, a ostatak uglavnom naši gospodarstvenici i građani.

Nakon dvije godine napornog rada prvi javni nastup naše povijesne postrojbe bio je u gradu Prelogu 25. 4. 2003., a službena promocija i predstavljanje Zrinske garde Čakovec bilo je 30. travnja iste godine za Dan Međimurske županije kada je Garda primljena u Savez povijesnih postrojbi, čemu je nazočio i nadvojvoda dr. Otto von Habsburg, predsjednik Paneuropske unije, član Europskog parlamenta i predsjednik Europskog saveza povijesnih postrojbi.

Od tada broj nastupa povijesne postrojbe povećao se na devedesetak nastupa godišnje u Hrvatskoj i inozemstvu.

Naši gardisti pronijeli su slavu Hrvatske i obitelji Zrinski na jedan poseban, vidljiv način od Dubrovnika, Požege, Varaždina, Zagreba, Zadra, Marije Bistrice, Knina, Velike Gorice, Trsata, Hrvatske Kostajnice Vukovara do Sigeta, Lentija, Nagykanizse i Pečuha u Mađarskoj, Lurda u Francuskoj, Košica u Slovačkoj, Tuchole u Poljskoj, Salzburga u Austriji te do Rima krajem rujna 2006. godine i susreta sa Svetim Ocem što nam je posebno drago.

Uz gardiste u postrojbi djeluju i topnici. Tu je i naš bubnjarski orkestar u posebnim odorama koji prati gardu u pojedinim nastupima. Ime, obilježja i odore zaštićeni su pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.

Zavisno od prigode, s povijesnom postrojbom u kulturnom programu nastupaju i gardijski brass kvintet i ansambl koji izvode djela na temu Zrinski, Međimurje i Hrvatska.

Udruga provodi i druge aktivnosti. Organizira Viteški bal koji je svake godine za Valentinovo. Podigla je spomenik Nikoli Zrinskom Sigetskom u Čakovcu, rad akad. kipara Mihaela Štebiha i spomenik Petru i Katarini Zrinski te Franu Krsti Frankopanu u Starom gradu Zrinskih u Čakovcu na poznatu temu njihovog oproštaja za što je odabrano rješenje akademskog kipara Vene Jerkovića iz Kaštela. U listopadu 2010. organizirala je međunarodni znanstveni skup na temu «Politička, kulturna i društvena djelatnost Zrinskih i Frankopana u Hrvatskoj» na kojem je 17 izlagača iz Mađarske i Hrvatske imalo 18 predavanja. Suorganizatori skupa bili su Matica hrvatska Ogranak Čakovec, Družba «Braća Hrvatskoga Zmaja», Muzej Međimurja Čakovec i Hrvatsko vojno učilište «Petar Zrinski» Zagreb. Pokrovitelj skupa bila je Predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor, a supokrovitelji Međimurska Županija i Grad Čakovec. Skup je pružio znanstvenu podlogu inicijativi Zrinske garde Čakovec da se 30. travnja, kada su u Bečkom Novom Mjestu pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, od strane Hrvatskog Sabora proglasi Spomendanom na žrtvu Zrinskih i Frankopana u Republici Hrvatskoj. Udruga je tijekom 2010. u suradnji sa Kulturnom i zlenom zonom Vigado iz Sigeta provela osam programa u sklopu Ipa projekta prekogranične suradnje «Mađarska-Hrvatska» pod nazivom «Europska baština u zemljama Zrinskih». Imamo i posebno dobar odnos i suradnju s Katoličkom Crkvom i Hrvatskom vojskom, a želja nam je povezati gradove Zrinskih u Hrvatskoj i inozemstvu u jedan poseban savez koji bi zajedničkim naporima još jače promovirao taj dio naše zajedničke europske povijesti.